HororFilm Playground predstavlja...

Opis bloga

Za sve Horor, SF i Fantasy ljubitelje... i one koje žele znati nešto više o tim žanrovima. Ovaj blog uključuje :
recenzije filmova, istinite i nevjerojatne činjenice koje povezuju film sa stvarnim događajima, sve podatke o određenoj temi, biografije glumaca i režisera, sve činjenice o određenom filmskom stvoru, čudovištu ili ikoni.

Moj mail: raulduke@net.hr
Moj sekundarni mail: virgil.vuksic@gmail.com

utorak, 17.11.2009.

#13 Scream Scena: Irreversible (2002)

Nepovratno (2002)

Režija i scenarij: Gaspar Noe

Glume:
Monica Bellucci...................(Alex)
Vincent Cassel....................(Marcus)
Albert Dupontel....................(Pierre)

SADRŽAJ:
"- Nakon svađe sa svojim dečkom Marcusom (Vincent Cassel), Alex (Monica Bellucci) odlazi sa zabave. Na putu do kuće, u pustom tunelu grubo je silovana i nikada ne dolazi kući. Ljuti, povrijeđeni dečko i njegov prijatelj Pierre (Albert Dupontel) odluče uzeti pravdu u svoje ruke i uloviti silovatelja sami."

O SCENI:

- Silovanje...jedna od najgorih stvari što se može dogoditi ljudskom biću.
Što je najgore na svijetu postoje ljudi koji tvrde da se silovanje ne može dogoditi, kao što je to tvrdio jedan odvjetnik dok je branio svog klijenta silovatelja o kojem legendarni pisac i novinar Hunter S. Thompson piše u svojoj knjizi "Hell's Angels: The Strange and Terrible Saga of the Outlaw Motorcycle Gangs", a koji svoje mišljenje o tom slučaju i samom silovanju iskazuje sljedećim riječima:

"- Bilo koji odvjetnik koji kaže da ne postoji takva stvar kao što je silovanje trebao bi biti odveden na javno mjesto gdje bi bio sodomiziran u podne od strane tri ogromna perveznjaka, gdje bi ga svi njegovi klijenti gledali...."

Ovaj vrlo neobični eksperimentalni dramski film ne samo da ima zanimljivu priču nego i odlične glumce. No, ono što se najviše (nažalost) pamti i što baca cijelu priču u drugi plan jeste ogavna scena silovanja uvijek zamamne Monice Bellucci (koja je uzgred i odlična glumica) od nevjerojatnih skoro 9 minuta.
Što reći nego da je ovo sigurno jedna od najšokatnijih scena ikad viđenih u nekom filmu a da nije horor.

Scena br. Pierre smrskava silovatelju lice aparatom za gašenje požara

- Osim ove gore spomenute scene film Gaspara Noe ima još jednu isto tako jedva gledljivu ali sjajnu scenu i koja svojom realnošću gadi čak mene, bez obzira što sam se nagledao svakakvih gadarija u životu.
To je scena kad prijatelj silovane Alex Pierre aparatom za gašenje požara pronađe silovatelja u SM gay klubu i pred mnoštvom rulje mu smrska lice (dobar uvod u realnost ovakvih scena koje ćemo kasnije vidjeti u francuskim hororima novog vala). Sirovo i tako relanu scenu nisam vidio godinama (ne znam ni kako su je usopće uspijeli snimiti) jer gledatelj ne samo da dobije osjećaj da gleda stvarnu scenu i čivjeka na izdisaju, nego u njemu igraju razni osjećaji:

- Mojsijev osjećaj "oko za oko zub za zub" i da je gad zaslužio sve što ga ide zbog silovanja Alex
- osjećaj čovječnosti i sažaljenja, pa misliš iako je gad i najveći šljam ovog svijeta žao ti ga je

Baš zbog ovakvih stvari obožavam horore, kad oni u tebi probude razne dvojake osjećaje baš kao što je ova potonja scena vjerujem i u vama probudila...
Tko nije gledao film toplo ga preporučujem ne samo zbog ove dvije scene, nego zbog same priče, ali i uspijelog eksperimentalnog načina pričanje priče tje. cijela radnja se odvija od kraja prema početku....(sličnu smo stvar vidjeli i u također odličnom filmu "Memento", 2000)

p.s. - najgore od svega toga je što sam vrlo sličnu scenu sa aparatom vidio u stvarnom životu kad sam jednu subotnju noć bio u jednom kafiću i kad je nastala tuča između dvojice tipova gdje je jedan od njih uzeo zrnati bokser iz džepa i klepio ovog drugog svom snagom po glavi tako da mu se tjeme raspuklo ko dinja. Na svu sreću tipa je spasila Hitna pomoć jer bi da je samo 5 minuta zakasnila odnijela mrtvog čovjeka...ne trebam niti reći da tu većer nisam mogao zaspati jer mi se ta scena stalno odvijala pred očima.

22:35 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

subota, 14.11.2009.

9 (2009)

Devet (2009)

Produkcija: Focus Features / Relativity Media / Starz Animation
Redatelj i priča: Shane Acker
Scenarij: Pamela Pettler

Glasove posudili:
Elijah Wood (#9)...............................Jennifer Connelly (#7)
Christopher Plummer (#1)................Martin Landau (#2)
John C. Reilly (#5).............................Crispin Glover (#6)
Fred Tatasciore (#8 / Radio najavljivač)

Film je izašao u kina 09. rujna, 2009 godine
Trajanje: 79 minuta
Budžet: oko 33 milijuna $
Zarada: 31 506 416 $ (SAD)
Zarada prvog vikenda u SAD-u: 10 740 446 $ (u 1661 kina)
Službena stranica filma
Foršpan filma...

SADRŽAJ:
"- U mračnoj budućnosti planete Zemlje, ljudi više nema; uništili su ih strojevi koje su sami stvorili kako bi si olakšali život. Međutim, ljudski duh je ostao očuvan u šačici majušnih mehaničkih humanoidnih krpenih lutaka, ali sa srcima koja su prožeta tanašnim djelićem duha znanstvenika koji ih je stvorio kada je nestajala ljudska civilizacija.
Svaki od njih ima naslikan broj na svojim leđima, a posljednji od njih – 'devetka' – postat će nova nada za malena bića i njihovu budućnost."

RECENZIJA:
- Evo i sa 31 godinom na leđima i dalje mi je gušt pogledati dobar crtani film i to bez obzira bio on onaj crtan rukom tj. klasičan ili onaj rađen uz kompjuterske animacije. "9" je jedan od četiri kompjuterski animirana filma koji je dobio predikat PG-13 (ostali su - "Final Fantasy: The Spirits Within" (2001), "Beowulf" (2007) i "Kaena: The Prophecy") i to s razlogom.
Naime film obiluje sa par vrlo uznemirujućih scena, koje i baš nisu primjerene maloj djeci, a također film ima 'egzotičnih' prizora - npr:

- način na koji strojevi ubijaju malene krpene lutke je jezovit (ako ga se promatra dječijim očima) i ujedno fascinantan (sisanje životne energije na sličan način kako su to radili svemirski vampiri u Hooperovom ZF hororcu "Lifeforce", 1985), te način na koje ih love je također izveden vizualno besprijekorno
- prva od scena koje su me iznenadile su prikazi tri leša od kojih najviše šokira scena sa majkom i djetetom, jer takvo nešto ne da nisam mislio da ću vidjeti u crtiću koji je kao namjenjen za djecu (barem su nam to u foršpanu sugerirali) nisam ni mislio da će producenti to dopusititi
- koketiranje s erotikom (kipovi žena imaju lijepo oblikovane dojke) i očigledna aluzija na drogiranje (osmica se 'puca' ili 'stimulira' magnetom po glavi pri tome svojom mimikom lica odaje da mu to pričinja veliko zadovoljstvo)

Jedino što ovaj animirani film pomalo koči u tome da bude totalno besprijekorno napravljeno djelo jest pomalo slabije napisan scenarij završnice i sadržajno pojednostavljeni dijalozi, pa tako sam stekao dojam da bi crtić bolje funkcionirao u epizodnom trajanju ne više od kojih 35-45 minuta (kao da redatelj nije uspio do kraja iznijeti svoje ideje scenaristici).
Sve ostalo je odrađeno jako dobro od karakterizacije (koja ipak varira od sjajne pa sve do pomalo labave, no ovo potonje poništava specifična osobnost i vizualna karakteristika svih 9 malih bića), posuđenih glasova (angažirani su kvalitetni glumci, koji su svojim glasovnim sposobnostima fino udahnuli život svojim junacima) do akcijskih sekvenci. Ipak, najviše me se dojmila sama priča za koju je trebalo imati cojones u održavanju onog morbidnog i depresivnog ozračja koje vlada večinom filma (ljudi su istrebljeni i to se osjeća u svakom kadru) i za što skidam kapu redatelju Shane Ackeru.
Vjerujem da mu je mnogo pomoglo i to što su mu jedni od glavnih producenata bili Timur Bekmambetov i Tim Burton (on je sigurno podržao morbidan ugođaj), koji su pokrenuli projekt nakon što su odgledali njegov kratki istoimeni 11 minutni (za Oskara nominirani) animirani film iz 2005 godine. Također, animacija likova je jedna od najboljih koje sam vidio (malo šlepaju dok Krpeni trče i vatra izgleda slabije nego kod drugih kompjuterskih crtića...no to su jedini minusi animacije).

Kad bih opisivao radnju nekom tko će tek da gleda ovaj film onda bih mu rekao da je ona nastala kao odličan miks najboljeg što znanstvena fantastika nudi, pa tako imamo malo "War of the Worlds" (2005) uništavanja civilizacije, pa "Matrix" (1999) i "Terminator" serijala, gdje roboti umnogo liče ne one iz dotičnih filmova.
Evo reći ću i to da mi je najdojmljivije bilo mehaničko čudovište znano kao The Seamstress (Spider-snake) koji me umnoge podsjećao na kiborge iz filmova "Virus" (1999) i "Screamers" (1995).
Devetka je iznimno zabavan i složen animirani film, koji neće svakom sjesti onako kako treba i koji će svojim mračnijim elementima i depresivnom atmosferom zadovoljiti one zahtijevnije SF ljubitelje. Samo Ackerovo djelo treba gledati pod drugačijem svjetlom (nije vam ovo jebeni Disney) nego što je to recimo bio slučaj sa mnogo vedrijim "WALL-E" (2008), jer iako tako izgleda na prvi pogled ovaj film nije samo puka zabava...on je ipak nešto više od toga, jer se bavi ozbiljnijim Sci-Fi temama. Svakako gledati ako to niste već napravili.

THE SCENA:
- definitivno kad The Seamstress (Spider-snake) krene u napad. Jer iako sekundarni protivnik naših likova prezentira nam pamtljivog jezivog negativca koji se na ovakav način dugo nije već pojavio u animiranim filmovima i koji načinom kako se ophodi prema žrtvama i samom svojom pojavom stvara nelagodnost u najboljoj akcijskoj ali i horor sceni....

04:38 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

ponedjeljak, 09.11.2009.

Zombieland (2009)

“Dobrodošli u Zemlju Zombija” (2009)

Produkcija: Columbia Pictures / Relativity Media / Pariah
Redatelj: Ruben Fleischer
Scenarij: Rhett Reese i Paul Wernick

Uloge:
Jesse Eisenberg (Columbus).......................Woody Harrelson (Tallahassee)
Emma Stone (Wichita)..................................Abigail Breslin (Little Rock)
Amber Heard (djevojka iz sobe 406).............Bill Murray (Bill Murray)

Film je izašao u kina 02. kolovoza, 2009 godine
Trajanje: 88 minuta
Budžet: 23, 6 milijuna $
Zarada: 67 213 400 $ (SAD)
Zarad u prvom vikendu u SAD-u: 24 733 155 $
Foršpan filma...
Službena stranica filma
Nagrade:
2009 godina - osvojio nagradu publike na međunarodnom filmskom festivalu u Sitgesu, Španjolska

SADRŽAJ:
"- U svijetu kojim vladaju zombiji, najstrašljiviji čovjek na svijetu predvodi grupu ljudi u potrazi za skloništem...
Columbus je strašljivi mladić, koji zahvaljujući svojim mnogobrojnim strahovima i paranoičnim mislima uspijeva preživjeti zombi infestaciju u svom gradu. Tallahassee je ubojica zombija. Nakon što se udruže sa djevojkom Wichitom i njenom 12-godišnjom sestrom Little Rock koji također imaju načine da pobjegnu od zombija moraju odlučiti šta je gore: vjerovati jedni drugima ili se sukobiti sa zombijima sami i odvojeni od grupe..."

Naša ekipa koju gledamo u filmu

RECENZIJA:
- Evo napokon filma koji za razliku od sličnih 'nabrijanih' hororaca isporučuje ono što obeća svojom reklamom. Ako ste već pogledali reklamu za ovaj film onda znajte da sve što vidite u njoj savršeno prikazuje kakav će film biti kad ga krenete gledati.
Mislim da ste shvatili iz gornje dvije rečenice da sam totalno oduševljen filmom, koji kod nas nosi naslov "Dobro Došli u Zemlju Zombija" iako mu je pravi naslov "Zemlja Zombija". Da oduševio me je nakon par stvarno usranih zombi filmova koje sam imao prilike gledati prije njega (kao što je recimo "Diary of the Dead", 2007).

Ova zombi komedija i ujedno svojevrsni film ceste izgleda kao američka verzija "Shaun of the Dead" (2004) ili da se još bolje izrazim kao profinjen i izbalansirani mix "Dawn of the Dead" (2004) i moderne tinejđerske komedije sa pametnim humorom ala "Superbad" (2007).
Ono što je jaka podveznica sa filmom Zacka Snydera je što i u ovom filmu se zombiji maratonci sa istim onim gadljivim ugrizima na svojim žrtvama (a dodatni je plus što zombiji stalno povraćaju krv poput zaraženih u "28 Days Later", 2002), te da oba filma imaju fantastične uvodne špice.
Iako, DOTD ima još neprikosnoven početak, film Rubena Fleischera mu je opasno blizu. Početak ne samo da prikaže kako se brzo zaraza širi, nego to čini uz vrhunsku zabavu, a sve zahvaljujući odličnoj montaži i fotografiji (događaji se redaju svaki kadar u slow motionu, dok špica ne odvrti svoje uz odličan soundtrack) dvojca Alana Baumgartena i Michaela Bonvillaina.

Glumačka postava je izvrsna i svaki glumac i glumica odrađuje svoj posao bez ikakvih mana ili grešaka. Jesse Eisenberg kao Columbus je lik koji vam odmah priraste srcu baš zbog te svoje mnogobrojne paranoje (legendarni strah od klauna) i odličnih pravila (kojih bi se trebao držati svaki onaj tko je preživio ili preživljava zombi infestaciju), dok liku Wichite slatka Emma Stone svojom staloženom glumom daje dozu seksipila koju pametno kombinira sa akcijskim nastupima, pa sigurno konkurira za naj glumicu ove godine. Mala Abigail Breslin ne zaostaje za Emmom, pa tako uvjerljivo glumi Wichitinu mlađu sestru Little Rock.
Što se tiče Woodya Harrelsona on je u svom elementu koju mu najviše leži i slobodno mogu reći da mu je ovo jedna od najboljih uloga iako nije jaka u onoj dramskoj značajki (kao recimo ona Larryja Flynta). Vidi se da je uloga simpatičnog, ali pomalo čudnog Tallahasseeja (filmoznalca) baš pisana za njega.

Jedan naj zombija u filmu

Za kraj bih rekao da film ima svega pomalo i kravih scena i humora, te da u svojih 88 minuta radnja nigdje nema prazan hod ili neku dosadnu sekvencu. Scenarij je dosta dobro napisan (naj plus je svakako naracija glavnog lika Columbusa i nabrajanje njegovih pravila koja se pojavljuju u primjerima kroz cijeli film i to da naglasim u neisforsiranom tonu) i diči se dubokom karakterizacijom glavnih likova, dok se sredina filma više ordinira na odnos među samim likovima nego na same zombije i infestaciju, što je svakako pozitivna stvar.
Jedina opaska scenarija je ta što nije filmu podario neki klimaks u kojem bi bilo više akcije a u kojem bi naši muški junaci spašavali naše junakinje (doduše takva scena postoji, no ne odiše adrenalinom kao što se to događa u recimo DOTD rimejku) i fali možda više ogavnijih scena za one okrojelije gore fanove, no meni osobno to i nije toliko smetalo.
Svakako šlag na torti je i kameo pojava Billa Murraya koju u filmu glumi samog sebe (stvarno zabavno). Ovo je svakako film koji vrijedi gledati ne samo jednom, nego i više puta...pa čak i se ekipom. Ugodna zabava je zagarantirana, a toplo se nadam da ćemo dobiti i nastavak ovog odličnog zombi filma, jer kraj jednostavno vapi za tim.

THE SCENA:
- Početak filma... jednostavno prelijepo
- Kameo pojava Bill Murraya
- te napad djevojke iz sobe 406 (slika dolje)

*U našim kinima od 17. 12. 2009 godine (nadam se da će do tada biti gotovo kino u Šibeniku pa da ga pogledam i u našem kinu)

01:29 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

četvrtak, 05.11.2009.

Return to Castle Wolfenstein (2001)

Povratak u Dvorac Wolfenstein (2001)

Razvojni tim: Gray Matter Interactive / ID Software
Izdavač: Activision
Platforma: PlayStation 2, Xbox, PC
Izdan: 19. studenog, 2001 godine
Žanr: Pucačina iz trećeg lica
Foršpan igre...
Mode: Single player, Multiplayer
Predikat: M, 15+
Originalna muzika: Bill Brown
Priča: John Carmack

PRIČA:
"- Radnja igre se odvija 1943 godine. Vaše ime je B. J. Blazkowicz i specijalno ste obučeni pripadnik američke tajne službe OSA (Office of Secret Actions), koji ima za zadatak špijunirati aktivnosti časnika SS Paranormalne Divizije u Njemačkoj.
Nakon što ste umakli iz zarobljeništva u dvorcu Wolfenstein, a kasnije obavili svoje primarne zadatke dobivate novi zadatak da se ponovo vratite u dvorac kako bi osujetili planove zloglasnog Heinricka Himmlera koji se bavi genetičkim inženjeringom i okultinom znanošću. On vjeruje da može uskrsnuti crnog viteza po imenu Heinrick I. iz desetog stoljeća, koji bi sa svojim okultnim moćima njemu i Hitleru pomogao da dobiju rat. Također planira dignuti iz mrtvih Heinrickove barbarske vojnike i tako jednom zauvijek poraziti Saveznike."

RECENZIJA:
- Moram reći da obožavam igrati pucačine iz 3. lica koje radnju imaju u vrijeme 2. svjetskog rata (također su mi i strategije sa takvom temom iznimno drage), jer stvarno nema ništa bolje od toga kad nacistima prašiš guzice (svaka čast SF pucačinama, ali se ne mogu mjeriti sa drugim svjetskim...osim naravno Half- Lifea). Ali još bolje je kad nacistima prašiš guzice u nadnaravnom elementu. Zato kad se je prije 8 godina pojavila Return to Castle Wolfenstein (skračeno RTCW) željno sam čekao trenutak kad ću je odigrati na svom PC-u. No, krenimo redom:

Dobre strane:
- scenografija okoliša, ugođaj i sama atmosfera
- neprijatelji (od ljudskih izdvajam žensku Elitnu Gardu, a od nadnaravnih Zombi Vitezove, dok su najžilaviji i najsmrtonosniji u bliskoj borbi brzi Loperi)
- grafika i odličan Intro igre (uvod)
- zvuk (realne eksplozije granata i anti-tenkovoskog Panzerfausta su fenomenalne) i zarazni i vrlo ugodni soundtrack
- nadnaravni elementi igre i maštoviti glavni negativci sa kojim je lako izaći na kraj
- igrivost koja je čistokrvni FPS (First Person Shooter) i koji nema puno zavrzlama oko rješavanja nekih zagonetki...znači mozak na pašu i deri brale
- oružje (naj od svih mi je FG42 laka automatska puška padobranaca) i brzo zagrijavanje Sten mašinke sa prigušivačem i Venom Guna
- necenzuiranje nacističkih znakova
- Multiplayer (jedan od bolje napravljenih za igranje sa prijateljima)
- osjećaj da je igra nastala pod utjecajem filmskih serijala Indiana Jones (nacisti i okultno) i The Mummy (akcija)

Loše strane:
- Singleplayer malo prekratak u svom trajanju
- prelagani glavni negativci (Bossovi), a pogotovo Heinrick I.
- skupljanje blaga (zlatne poluge ili pribor) bez svrhe

Opake propadnice Elitne Garde na vašem snajperskom nišanu

Završna riječ:
- Iako za današnje pojmove modernijih igrača igra grafički izgleda zastarijelo (zaslužan id Tech 3 engine - koji je pogonio i Quake III Arenu) za igrača poput mene koji mnogo ne pati da mu grafika izgleda tip top, igra i danas ima svoju vrijednost i moje mišljenje o njoj u zadnjih par godina nije nije nimalo opalo.
Neke današnje modernije igre nemaju ovako:
- skladan scenski izgled
(gotički prizor dvorca i okoline, ali i njegove unutrašnjosti...kao da ulaziš u Drakulin dvorac) od čega se najviše ističu panoramski prizori otvorenog prostora (recimo scena na žičari, koja kao da priziva "Where Eagles Dare" (1968), a koja oduzima i danas dah kad gledaš taj snijeg i planine, jednostavno skoro da osjetiš tu hladnoću ili scena kad se prvi put pojave padobranci Crne Garde)

- fizionomiju kretnji neprijatelja
(kad ih pogodiš trzaju kao pravi ljudi, uvijek su na oprezu i oni koji izgledaju zajebaniji kao recimo Crna Garda su uvijek pognuti, ali najviše fasciniraju kretnje Zombi Vitezova i ženske Elitne Garde, koji su jako zafrkani protivnici u tom pogledu. Također izdvajam i izgled vatre kad krene bacač plamena u vašem smijeru, te izgled zapaljenih neprijatelja.)

- inteligentne neprijatelje
(iako AI nije fenomenalan kao recimo u Half-Life serijalu ipak kod ovih Švaba nema bezglavog jurišanja gdje ćete ih pokositi bez problema, jer oni ne samo da gledaju kako da vam dođu glave bilo da vam pokušavaju doći iza leđa, bilo da rade u tandemima, nego će vam vratiti nazad granatu koju ste im bacili, a ako ih je malo neće ići u napad nego će pozvati pojačanje ili će oglasiti alarm.
Od živih neprijatelja najžešće su pripadnice Elitne Garde poručnice SS-a Helge Von Bulow koje su tako spretne u pucaj i izbjegavaj taktici da jedino gore neprijatelje koje sam do sada imao prilke sresti u video igrama koji su žešći od njih su one Nindže u prvom Half-Lifeu, dok ih jedino šišaju groteskni Loperi - genetički modificirana čudovišta što izbacuju strujne naboje, te moji najveći favoriti Zombi Vitezovi koji će vam se polako primicati u pokunjenim pokretima sa metalnim štitovima ispred sebe tako da kad zapucate na njih svi se meci odbijaju prema vama i čine vam dobru štetu na zdravlju, a ako vas uspiju stjerati u kut onda ste stvarno najebali jer će vas iskasapiti sa sjekirama i mačevima...dok će im se zombijevske lubanje pakleno kesiti sa nadnaravno svijetlećim očima)

- oružje (ne samo da je liijepo i kreativno napravljeno, nego je i adekvatno zvučno osposobljeno a to znači da kretnje u igri bilo vas bilo neprijatelja prati vrlo realan zvuk; tako je čista uživancija staviti prigušivač na Luger 9mm Parabellum ili pucati istovremeno na kaubojski način sa dvije Colt Model 1911-ce, dok je prava milina čuti štekanje Thompsona, MP40-tice ili super mini guna pod imenom Venom koji od bilo kojeg ljudskog neprijatelja napravi kašu mesa i kostiju.
Moram spomenuti da iako najmoćnije oružje Venom i Sten se vrlo brzo pregriju te se možete naći u jako ganoj frci ako ste okruženi neprijateljima, no to je svakako detalj koji podiže igrivost same igre. Sten također ispada najkorisnije oružje zbog svog prigušivača.

Kad ovo ugledate to je vaš kraj...

Ovo je odlična igra i jedan od najboljih FPS-a ikad napravljenih, čiji su svi aspekti odlično napravljeni, a da sama igra nema nikakvih većih (bogme niti manjih) mana. Ako se poželite odmoriti od serijala "Call of Duty", "Medal of Honor" ili "Brothers in Arms" i zaželite se malo WWII akcije u natprirodnim vodama sa izrazitim ZF/Horor elementima i dobro tempiranim soundtrackom (dok istražujete ima horor glazbu, no kad krene akcija krene i glazba prigodna za bitke) ovo je siguran naslov za vas...

THE SCENA:
- Iako jako lagan (čak i na najtežoj razini) posljedni glavni negativac Heinrick I. je ipak dobar protivnik da se malo iživite sa Venom Gunom po njemu (lijepo je vidjeti kako mu oklop polako otpada)...

Heinrick I. i ekipa vas se žele dočepati (sredite vješticu Mariannu Blavatsky i obavili ste 80% posla, jer je ona najteži protivnik)

- također moram spomenuti i sekvence kad prvi put vidimo Vitezove Zombije u okršaju sa švabama (taman za filmski prizor) i to tako da vi gledate s visine posljednju obranu 3-4 nacistička vojnika protiv 5-6 opakih kreatura...naravno kreature pobjeđuju ako ne pomognete neprijatelju, no oni će nastaviti pucati na vas unatoč vašoj pomoći...zato pustite ih neka umru.

19:07 • Komentari ( 0 ) • Print • # •

srijeda, 28.10.2009.

Mrtva Straža (2007)

MRTVA STRAŽA

Izdavač: Nova knjiga Rast
Stranica: 255; tvrdo ukoričen
Izdano: svibanj, 2007 godine
Cijena: 159, 00kn

SADRŽAJ:
" Pisac u potrazi za idejom za svoju novu knjigu dobiva neadresirano pismo od strane pošiljatelja, u kojem se taj misteriozni stranac obraća autoru ne bi li on kroz svoje pripovijedanje njegovu priču prenio na papir. Nošen vlastitim spisateljskim instinktom, koji počiva na ammbicijama "Doktora Fausta" Christophera Marlowea, autor svoju potragu za nepoznatim bilježi riječima koje će ga odvesti do spoznaje vlastitog pakla, u kojem će u potpunosti izgubiti vlastiti identitet! I dok pokušava pobjeći od samog sebe, neobične priče, još neobičnijih ljudi prate ga u stopu te stvaraju romanesknu strukturu različitih poglavlja, koja poput puzzlea stvaraju iznimnu i tvrdokornu horror storiju.
Mrtva straža je knjiga formirana od devet poglavlja koja zalaze u najtamnije dijelove ljudskog uma. Počevši od autsajdera koji u izoliranom ambijentu pokušava istražiti zločin, preko autobusa koji ljudske duše odvozi u smrt. Lutke nalik klaunu, koja pokreće niz nesretnih događaja, koja su zapravo naplata zločina jednog od likova, pa do demona s dječjim izgledom, i misterioznim nestancima stanovnika u gradiću neobične arhitekture, i same Knjige prokletih, koja na kraju uzima svoj danak..."

RECENZIJA:
- Nakon što sam prije par mjeseci recenzirao loše napisanu knjigu pod imenom ''Blackout'' domaćeg autora Mislava Pasinija, na red je došla i njegova druga knjiga.
Pitanje koje se odmah u početku postavlja da li je ovo djelo mnogo bolje od prvijenca?
Iskreno ću reći nije, a usuditi ću se reći da je i lošije napisana u odnosu na potonji naslov.
Prva činjenica je ta da ovdje imamo zbirku priča ispričanih u 9 različitih priča/poglavlja koje su povezane nekim pojedinim detaljima ili predmetima, te određenim likovima koji se u knjizi pojavljuju ili samo spominju kroz radnju kao jedan od važnih pokretača zapleta. Iako, ćemo negdje pronaći da se ovdje govori o romanu ova knjiga to sigurno nije, jer ne postoji naznaka toj tvrdnji.

Što ne valja u knjizi:
- Pasinijevo pisanje i dalje pati od istih boljki koje su morile njegov prošli roman (čitaj: nema poboljšanja), a to je da se i dalje nije odmakao od očitih i preizraženih utjecaja istaknutih horor filmova, ali i pisanih predstavnika tog istog žanra što ujedno (opet) umanjuje vrijednost pisane riječi koje on kao autor stvara.

- prvi dio knjige koji obuhvaća 153 stranice je jako loše napisan, a obuhvaća 4 priče – Mrtva Straža, Linija 21, Vampirski Krug i Knjiška Smrt.
Ne samo da radnja u svakoj priči ne funkcionira kako bi trebala nego (fali tečnosti) i sami likovi koji se u njoj nalaze nisu dovoljno razrađeni, te djeluju kruto i ponekad čak nezanimljivo. Hoću reći da način na koji autor priča dotične priče nije toliko napet i atmosferičan koliko bi trebalo biti, a poneke sadrže i minijaturne prazne hodove što odaje da ni sam Mislav nije znao što dalje sa samom pričom. Zato od te četiri priče najbolje izgleda Mrtva Straža (čija me razvodnjena radnja podsjeća pomalo na Marshalov Dog Soldiers), dok je Linija 21 najslabija u cijeloj knjizi, a to sve možemo zahvaliti na predvidljivosti pisane riječi koju autor niti ne pokušava kretivno sakriti ili ukamuflirati tako da čitatelju sve to bude dovoljno intrigantno i zanimljivo, jer se ipak radi o priči koja iziskuje najviše razrade o načinu pričanja fabule od svih 9 koje imamo na raspolaganju, pogotovo jer obuhvaća vrlo sklizak teren duhovi/sablasti.

- karakterizacija likova prve 4 priče je ogavno loša, jer pisac nikako ne uspijeva ući u kožu svojih junaka. U prvoj priči ne uspijeva pravilno dočarati vojni život junaka (previše tu ima objektivnog američkog mačizma koje imamo prilike vidjeti u raznim akcićima), druga ima nezanimljive i vrlo jednostavne likove, dok u trećoj ne uspijeva u pravilnom prikazu psihološkog profila glavnog antijunaka (čas je bezosjećajni ubojica, čas skoro pa dobrica). Najzanimljiviji propust je upravo u četvrtoj priči u kojoj se autor stavlja u kožu žene tj. glavne junakinje Hilary Stiles što naravno dovodi samu priču skoro u propast, jer njen način govora i razmišljanja ima muški predznak što čitatelj (a pogotovo čitateljice) dobro osjeti tijekom čitanja u onim najvažnijim segmentima radnje. Isto tako čudio sam se koliko glupih poteza neki od glavnih junaka određenih priča mogu napraviti (u tome prednjače Ted Sullivan iz prve priče i John McCormick iz priče br. 3)

- zadnja 9 priča pod naslovom Zemlja Krvi je tolika zbunjoza i takav literarna salata nerazumljivih rečenica da i nakon 4 čitanja nisam dobro shvatio o čemu se radi. Da o čemu se tu radi? Smak Svijeta? War of the Worlds invazija?
Jer tijekom intermezza imamo priču koja povezuje svih tih 9 odvojenih priča i koja sasvim solidno popunjava prijelaz s jedne priče na drugu, no taj kraj kao da je dotični tekst pisao Hunter S. Thompson u svojoj najvećoj drogeraškoj situaciji kad već nije znao gdje ni što je.
Stvarno tu se ne zna tko pije a tko plaća, jer tu imamo pojavu nekih peterodaktilnih bića zvanih Encefalori (dobro ime ali WTF??)koji kolju sve živo, a nisu u stanju koknuti jednog običnog vukodlaka??
A još luđe je pojava malog Encefalora…no teško mi je nastaviti a da ne pokvarim čitanje dotične knjige. Oni koji budu čitali knjigu znat će o čemu govorim. Također bih volio da mi objasne što se tu dovraga dogodilo na kraju…

- došli smo i do gramatičkog dijela problema. Mislav Pasini je sam radio lekturu knjige, a znajući da je prevoditelj i ujedno profesor hrvatskog jezika i književnosti dolazimo do tužne činjenice da je taj posao odradio poražavajuće loše (pitam se kako ispravlja zadaćnice svojim učenicima ako mu lektura loše ide). Gramatičkih pogrešaka, lapsusa i propusta, te čudno napisanih rečenica je dovoljno da bode i moje laičko oko što se tiče pravopisa. Jedan od većih minusa ove knjige su upravo pojedine rečenice kao npr.:
str.35 – Ovaj manji vuk…imao je na boku veliku i duboku ranu koja je donekle nalikovala onim porezotinama na džipovskim gumama ???? (ovakvo opažanje nema ni Blek Stena)
Ima toga još, ali mislim da je ova gore dovoljna.
Također me smetalo to što on kao profesor hrvatskog koristi riječi kao ghoul (str. 62 - …jer je mali uvijek govorio da namršteno izgledam baš kao ghoul), a kad mi u našem jeziku imamo pravilnu riječ za nju (ovdje bi pristajalo duh ili vampir). Što je najgore to izgleda jako smiješno kad se takva engleska riječ stavi u našu rečenicu. Toga ima još :
Str. 228-229 – Lice tog čovjeka izgledalo je poput čudovišnog lica monstruma Freddy Kruegera (izjava o čovjeku koji je stradao u požaru)

-Glas Istre kaže, a sa čijom se izjavom u potpunosti slažem: ''… ali treba reći i da se stilski ovaj autor još treba razvijati, pogotovo njegovati rečenicu, jezik i izričaj. Dobroj literarnoj zamisli dojam pokatkad biva narušen nespretno složenom rečenicom na granici banalnosti, a u tekstu ima i čudnih jezičnih pojava, primjerice gotovo maničnog odvojenog pisanja riječi koje bi se trebale pisati sastavljeno. ''

- još jedan od ogromnih minusa je i taj što autor ove knjige neprestano posuđuje od nekih filmova glavninu radnje (rekao sam posuđuje ne kopira, a to su dvije različite stvari), pa tako recimo imamo Mrtva Straža = Dog Soldiers, Vampirski Krug = From Dusk Till Dawn, Knjiška Smrt = Evil Dead / Necronomicon ili Ceroplastika = Bucket of Blood / Museum of Wax, a to na nekim mjestima otvoreno priznaje pa nekom iskusnijem znalcu horor žanra izgleda stvarno smiješno. Moj favorit je definitivno:
str. 84 – ''...bio je to Meksikanac (u mnogo čemu nalik glumcu Dannyu Treju)…'' (što je najgore lik izgleda po opisu isti Trejo, te bude ubijen na isti način kao Trejin lik u From Dusk Til Dawn).
A da ne govorimo kako autor stalno naglašava događaje koji će se dogoditi određenim i stalno te istim (više puta uzastopce ponavljajućim) prozirnim horor rećenicama (nešto strašno, čudovište iz mraka, nešto jezovito strašno, nešto natprirodno, monstrum zubiju kao u rđave pile i sl.), kojima ubija ne samo atmosferu nego i napetosti koju takve priče trebaju imati, a primjetio sam da nema lika u knjizi koji barem jednom nije povratio....

- dizajn naslovnice (autor VJERAN LISJAK….legendo) je čisto govno u karti i ovakvu naslovnicu ne bi napravila ni retardirana kokoš svojim kandžama da je po cijeli dan gacala po blatu…Ma, šta kokoš…ja bih bolju naslovnicu napravio nakon 12 pivi. A pogledajte taj font…Bože Dragi. Pa, tko bi ozbiljan uzeo čitati knjigu koja ima ovako dječju naslovnicu?
A onda tko bi normalan dao čak 159,00 kuna (baksa ipo piva) za ovako slabo napisanu zbirku priča?
K vragu za tu istu cijenu možete kupiti fenomenalne knjige ''Factotum'' i ''Pošta'' legende Charlesa Bukowskog i još bi vam ostalo za 8 Ožujskih od pola litre.
Realnija bi cijena ove knjige bila 15.90kn, pa iako je tvrdo ukoričena.

Što valja u knjizi:
- priče Carion, Ceroplastika, Svježe Meso i Promatračnica na Vrhu Brda su odlično napisane, pogotovo Svježe Meso koja je ujedno i najbolja napisana priča od svih.
Istakao bih da je peta priča pod imenom Carion unatoč nekim omanjim rečeničnim banalnim lapsusima jako dobro napisana ne samo što se tiče karakterizacije likova nego i u pogledu protoka radnje (stvarno sam uživao u njenom čitanju).
Promatračnica na Vrhu Brda svoju radnju ima na našem podneblju, a isto tako nam je ta ista priča podarila najsimpatičniji lik knjige Bračanina Petra zvanog Pere (legendo).

- Neke od rečenica su tako dobro napisane da je to bila milina za pročitati. Jednostavno u tom manjem broju lijepo upakiranih rečenica, pa čak i dijaloga među određenim likovima čitatelj ipak može primijetiti da Mislav kad ne robuje uzorima može napisati jako dobar materijal i što je najvažnije dobru konverzaciju, te stvoriti čak i određenu dozu napete atmosfere (u tome se upravo izdvajaju priče Carion i Svježe Meso, te početni dio Promatračnice na Vrhu Brda) .
Vidi se da Pasiniju bolje leži kraća forma tj. kratka priča, te da je najbolji kad prikazuje humor našeg podnevlja, pa se stoga nije loše zapitati - Zašto ne pokuša pisati nešto što nema veze sa hororom? Možda bi mu bolje leglo kad bi napisao knjigu ala "Što je Muškarac Bez Brkova"?

Završna riječ:
- Unatoč odlične 4 priče knjiga je za mene ipak dobrano podbacila i veći dio (čak 153 stranice) je dosta loše napisan, no ipak bi kad-tad trebali barem nekako se dočepati knjige (preko knjižnica) pa da barem pročitate ono što valja, a one ostale jednostavno preskočite.
Za kraj bih rekao da se Mislav Pasini niti ovaj put nije značajno iskazao na polju horor žanra, te da i dalje ne zaslužuje da ga se uspoređuje sa Stephenom Kingom ili da ga se zove hrvatskom verzijom dotičnog kralja pisanog horora. Splićanin mora pod hitno mnogo toga ispraviti u svom stilu pisanja da bi bio barem mrvicu blizu pisanja i dočaravanja strave i užasa na način kako to radi veliki King..
No, ja ne bih bio ja da neću uskoro pročitati i njegovu treću knjigu, jer k vragu možda upravo ona već svima poznata treća sreća vrijedi i za našeg Mislava.

p.s. – govori se da će se prema ovoj knjizi snimiti i film. Volio bih to da se dogodi, ali ako film bude kao prve četiri priče onda žali Bože truda…